Filmska i TV redateljica  
 
 

7 seX 7



7 seX 7

dugometražni igrani film, 87 minuta
erotska drama
Hrvatska, 2011., HD / DCP, color - c/b

Scenaristica i redateljica: Irena Škorić

Glume: Ana Majhenić, Robert Kurbaša, Jelena Perčin, Ivan Glowatzky, Frano Mašković, Csilla Barath Bastaić, Marinko Leš, Kristijan Ugrina, Asim Ugljen, Petra Težak, Mia Biondić, Ivan Đuričić, Sara Stanić, Jure Radnić, Jelena Jokić, Mario Kovač

Direktor fotografije: Darko Herič
Montažer: Mislav Muretić
Skladatelj: Berislav Šipuš
Scenograf i kostimograf: Irena Škorić
Dizajner zvuka: Ivica Drnić
Producentica: Irena Škorić

Produkcija: Artizana film

Logline: Sedam erotskih novela u jednom kadru; pet muško-ženskih parova, i po jedan žensko-ženski i muško-muški, u modernom filmskom "Decameronu".

Kratki sadržaj: Sedam erotskih novela u jednom kadru, čvrsto su strukturirane priče, po Aristotelovom načelu jedinstva vremena, mjesta i radnje, s obratom na svršetku. Pet muško ženskih parova, i po jedan žensko - ženski i muško - muški, u svojevrsnom modernom filmskom "Decameronu". Govor erotskog je govor posrednog, stoga ni u jednoj priči nije riječ o seksu, već o krokijima zanimljivih ljudskih odnosa koji posreduju erotski naboj. Te su filmske pripovijesti vragolaste, duhovite, i gorke u isti tren. One svojom strukturom, stilom i filmskim izrazom, ne čine mozaik, već jedinstvenu filmsku cjelinu.

Redateljska izjava: Svih sedam filmskih novela, snimljene su jednom kadru. Namjerno se odričući montaže kao jednog od najvažnijih filmskih izražajnih sredstava, nastojala sam na
dokumentarnosti, uvjerljivosti, neposrednosti i istinitosti zbivanja, u kojem elipse, akcenti filmskih planova i sve ono što montaža pruža, neće artikulirati priče, već će to isključivo činiti njihov stvarni, unutarnji impuls i pokretač, a to su prije svega odnosi likova i radnja. Kamera je iz ruke. Glumci nisu aranžirani za kameru, već kamera pokušava  slijediti zbivanje. Njeni slobodni pokreti, prirodna nesavršenost kompozicije, pridonosi erotskom suspensu. Slobodno poigravanje s nečim što podsjeća na "Cinema verite" i takozvanu "Dogmu", proizlazi iz unutarnje strukture filmskih priča i odnosa.