download hi res image jpg 429 KB

SLOBODNA DALMACIJA, 29.11.2007.

Irena Škorić

Obožavam miris filma najranije ujutro

RAZGOVARAO Marko NJEGIĆ
SNIMIO ELVIR TABAKOVIĆ/CROPIX

Ideje mi obično padaju na pamet u snu, pa se dižem iz kreveta u gluho doba noći, te ih svojim “sretnim” nalivperom zapisujem u rokovnik

Bilo je to negdje početkom 2004. kad je Irena Škorić pokucala na vrata redakcije (danas nažalost pokojnog) filmskog časopisa “Hollywood”. Sramežljivo, ali istodobno samouvjereno, koliko već netko može biti kada dolazi na dogovor za prvi ozbiljniji novinarski zadatak. Radilo se o portretu Pedra Almodovara koji je bio odrađen više nego dobro za jednu “debitanticu”. Međutim, pisanje o tuđim filmovima nije bio krajnji cilj talentirane Irene s kojom se bilo lako naći na istoj valnoj duljini cinefilstva, pošto je, eto, osim Almodovara, bila luda za “Životom u zaboravu”, a i “Terminator 2” (!) joj nije za baciti. Za razliku od filmskog novinarstva, Škorićka iza kamere nije debitantica, već ponosna vlasnica desetak igranih i malo više dokumentarnih filmova. Vraški zanimljivo konceptualiziranih i režiranih. Toliko zanimljivo da joj je gore potpisani rekao da će je jednoga dana zacijelo intervjuirati i pisati o njezinim filmovima kad joj isti (zasluženo) budu gostovali na svjetskim festivalima. Kako ste unatrag par mjeseci ime ove rođene Zagrepčanke i studentice završne godine filmske i TV režije doista teško mogli mimoići u vijestima kulturnih stranica dnevnih novina, budući je s nekoliko naslova (“Work in Progress” i “ON/OFF”, recimo) sudjelovala na poznatimfestivalima od Milana, Pariza i San Francisca do Amsterdama, Hannovera i Montepelliera, pravi čas za intervju počeo je polako kucati. Otkucao je, pak, nakon što je Irenin recentni dokumentarni projekt “Sudbina broja 13” nedavno dobio zeleno svjetlo na natječaju Ministarstva kulture za sufinanciranje filmske proizvodnje u 2007. godine.

cijeli intervju na web stranici: http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20071129/reflektor01.asp